Å©·Î¾ÆŸ¾ÆÀÇ ½½ÇÁ°íµµ. ¾Æ¸§´Ù¿î »ç¶û¿¡ °üÇÑ Àü¼³À» ¼ÒÀç·Î
¿µ¿øÈ÷ »ç¶ûÀ» ¾à¼ÓÇÑ ¿©ÀÎÀ» Á×À½À» ½½ÆÛÇÑ ³ª¸ÓÁö Àڽŵµ ±× µÚ¸¦ µû¸¥´Ù´Â
Å©·Î¾ÆƼ¾ÆÀÇ ½½Ç ¿¬°¡(ÕüÊ°)
Tako je stipa volio Anu(½ºÆ¼ÆÄ¿Í ¾Æ´©ÀÇ ¿µ¿øÇÑ »ç¶û) / Maja Blagdan
Zaljubio se Stipa Zvonarev,
kao što davna priča veli,
Horvata starog, jedinu Anu
zavolio je srcem cijelim.
Nedjelja sveta, s jeseni rane
na šoru su se ponovno sreli
i Stipa reče, držeć joj ruke
"ostani sa mnom život cijeli".
Ljubav je vječna i o njoj priče kruže
dan danas stari reći znaju
kad dvoje sretnih ruke si pruže
"tako je Stipa volio Anu".
Sagradili su kućicu malu
na zemlji što im Zvonar dao
imali konje, Cvetka i Alu
i psa što Garov se zvao.
Kažu da život mazio nije
ni nju ni njega, ni troje mali¢¥
al¢¥ sretni skupa uvijek su bili,
za ništa drugo nisu znali.
Ljubav je vječna i o njoj priče kruže
dan danas stari reći znaju
kad dvoje sretnih ruke si pruže
"tako je Stipa volio Anu".
Stari su bili i on i ona,
a djeca već im otišla davno
jednoga dana zazvone zvona
i Stipa pusti suzu za Anom.
Te noći pas je cvilio tiho
kao da želi otjerat¢¥ tugu
izjutra rano, Stipa Zvonarev
opet je Ani pružio ruku.
Ljubav je vječna i o njoj priče kruže
dan danas stari reći znaju
kad dvoje sretnih ruke si pruže
"tako je Stipa volio Anu".
Maja BlagdanÀº 1968³â»ýÀ¸·Î Å©·Î¾ÆƼ¾Æ Ãâ½ÅÀÇ °¡¼öÀÌ´Ù.
¸¶¾ß ºí¶ó±×´ÜÀº ¾î·Á¼ºÎÅÍ Àç´ÉÀ» ÀÎÁ¤¹Þ¾Æ È°µ¿ÇÏ´ø Áß
1993³â Á¤±Ô¾Ù¹üÀ» ¹ß¸ÅÇÏ°í ½ÅÀΰ¡¼ö·Î °ñµå¾Ù¹üÀ̶õ ±â·Ï°ú ÇÔ²²
Å©·Î¾ÆƼ¾ÆÀÇ À½¹Ý´ë»óÀÎ point»óÀ» ¼ö»óÇÏ´Â ¿µ¿¹¸¦ °®°Ô µÈ´Ù.
°è¼Ó ¹ß¸ÅµÇ´Â 2, 3Áý ¸ðµÎ ´ë´ÜÇÑ ¼º°øÀ» °ÅµÎ°Ô µÇ´Âµ¥
Tako Je Stipa Volio Anu (½ºÆ¼ÆÄ¿Í ¾Æ´©ÀÇ ¿µ¿øÇÑ »ç¶û)Àº
3Áý¿¡ ¼ö·ÏµÈ °îÀ¸·Î ¸¶Ä¡ ·Î¹Ì¿À¿Í Á츮¿§ÀÇ »ç¶ûÀ» ¿¬»ó½ÃŲ´Ù.
ÀÌ·ç¾îÁú ¼ö ¾ø´Â »ç¶ûÀÇ ¾ÆÇÄÀÌ ³ë·¡¿¡ ±×´ë·Î ½Ç·ÁÀÖÀ¸¸ç
¾ÖÀÜÇÑ ¸¶À½ÀÌ µÇ¾î µè°Ô µÈ´Ù.
ÀÌ À½¹Ý¿¡¼ ÁÖ¸ñÇÒ °ÍÀº Å©·Î¾ÆƼ¾ÆÀÇ ÀüÅë Çö¾Ç±âÀÎ "ÆÀºÎ¸®Ä«"ÀÌ´Ù.
±âÁ¸ ¾Ç±â¿Í ´Þ¸® ¾ÖÁ¶¾î¸° ºÐÀ§±â¸¦ Àß »ì·ÁÁÖ°í ÀÖ´Ù.
<¶¯Å¥»ß¸®´Ô ºí·Î±×¿¡¼..>